U prijašnjim uputstvima imali ste priliku vidjeti naš video uradak pod nazivom kako variti željezo, tu ste mogli naučiti čisto najosnovnije stvari vezane za korištenje vašeg jeftinog aparata za zavarivanje za kojega ste pri samome početku zavarivanja pomislili kako je neispravan, jer su vam se elektrode doslovno ljepile za komad materijala kojeg ste htjeli zavariti.
Nastaviti ćemo sa nekoliko dodatnih stvari na koje biste trebali obratiti pažnju pri zavarivanju, vjerujem da ste do sada uspjeli nešto i povariti no sve je to jako daleko od dobro obavljenog posla.
Glavna problematika ovih jeftinih aparata za zavarivanje je u tome što su to transformatorski aparati za zavarivanje koji na izlazu generiraju izmjeničnu AC struju na koje je stvarno poprilično teško nešto zavariti, osobito tanje materijale.
Električni luk se vrlo teško uspostavlja i kontrolira, te ste ograničeni i po pitanju tipova elektroda. Obično se koriste rutilne elektrode koje su vrlo jeftine i često nekvalitetne. Ako ste već na neki način “zapeli” sa takvim alatom i morate obaviti neko zavarivanje možda će vam pomoći i još nekoliko savijeta!
Video uradak kojeg smo objavili pod nazivom “kako variti željezo” kojeg možete pronaći na youtube pod upravo tim imenom nije obradio temu vezanu za zagrijavanje materijala, stoga ćemo malo obraditi tu problematiku.
Jeftini transformatorski aparati za zavarivanje
Jeftini transformatorski aparati za zavarivanje zapravo u svojoj biti nisu niti namjenjeni striktno za zavarivanje tankih kvadratnih željeznih profila i slično. Za tu svrhu je najbolje koristiti MIG aparate za zavarivanje koji koriste žicu za zavarivanje i plin CO2.
Transformatorski aparati za zavarivanje su dobri kada moramo povariti neka deblja željeza, primjerice lisnato željezo koje je debelo oko 4-5 mm. Kada je riječ o zavarivanju kvadratnih cijevi koje imaju stijenku debljine 2 ili 2.5 mm tu je već potrebno dosta iskustva.
Prevelika temperatura zavarivanja
Transformatorski aparati za zavarivanje generiraju strahovitu količinu topline, i to im je velika mana jer sa tom temperaturom iskrivljuju željezne profile.
Ukoliko želite nešto zavariti na vidljivim mjestima i želite da vam primjerice zavarena cijev bude ful ravna, koristite više točkastih zavara umjesto punog zavarakojeg radite konstantno.(puntirajte)
Kada stavite prva dva “punta” iliti točkasta zavara, okrenite cijev na suprotnu stranu te nadodajte još dva sa donje strane. Uvijek varimo stranice nasuprot kako bi se cijev poravnala.
Koristite tanje elektrode, primjerice 2,00 mm jer ćete time i aparat za zavarivanje moći podesiti na manju amperažu čime ćete proizvesti manje topline. Znači, više točkastih zavara umjesto punog zavara kako biste smanjili pre veliku količinu topline.
Prilikom zavarivanja ne zaboravite cijev koju zavarivate pričvrstiti za neku drugu ravnu cijev i to uz pomoć stega. Na taj način ćete osigurati da se materijal kojeg zavarivate ne pomiče pri zavarivanju, ali će se i temperatura zavarivanja malo “rasporediti” i prenesti na materijal ispod cijevi koju zavarivate. Ovo je slika koju sam izvadio iz arhive, bilo je potrebno pričvrstiti još jednu stegu kako bi to sve bilo kako treba, svejedno slika je ilustrativnog karaktera čisto da vidite o čemu govorim:
Sigurno ste primjetili crvenu oznaku koju sam označio na slici, to je “štipaljka za masu” neki to zovu i “krok” kliješta … Ovdje ima jedan trik! Masu sam pričvrstio za komadić cijevi koja mi je služila za startanje električnog luka!
Naime, sa ovim transformatorskim aparatima za zavarivanje je poprilično teško startati električni luk stoga neki majstori znaju startati luk povlačenjem ili “pikanjem” po tim kliještima čime ih oštećuju svaki puta dok jednoga dana nisu za baciti. Mala željezna “kockica” koja je ostatak od piljenja kvadratne profilne cijevi omogućit će vam testno startanje električnog luka bez da oštećujete cijev koju zavarivate ili kliješta za masu.