U ovom kratkom uputstvu govorit ćemo na koji način najčešće lovimo lignje. Postoje ukupno tri vrste “skosavica” za lov liganja.
Kako bi se čim lakše snašli označili smo ih brojevima. Boje i dizajn variraju od proizvođača do proizvođača. Prvu vrstu najčešće zovemo japanska šustavica, ovo je imitacija ribe koja je odlično izbalansirana sa perima kao nekom vrstom peraja te malim olovom koje ribicu pod kutem lagano usmjerava prema dolje.
Tijelo ove skosavice je izrađeno od plastike. Kada ovu ribicu bacite u more primjetit ćete da radi kao mala podmornica koja pomalo lebdi prema dnu.
Druga vrsta je također u obliku ribice samo što je cijela napravljena od olova. Ovom skosavicom lovimo uglavnom iz barke te je spuštamo na dno vertikalno.
Ovu skosavicu ne bi trebalo koristiti u lovu s obale. Treća vrsta spada u panule. Ova skosavica je namjenjena lovu iz barke u pokretu.(na lagan gas).
Japanske skosavice
mogu se koristiti za lov liganja s barke ili s kraja. Obično se veže na 0,30 najlon, neki ljudi stave i vrtuljak nekih 30cm prije rupice za vezanje ove varalice kako nebi došlo do zapletanja.
S kraja se baci sa štapom čim dalje, čeka se da malo potone i lagano se vuče prema kraju. Tehnika lova se razlikuje od “majstora” do majstora.
Neki trzaju rukom češće kako bi simulirali pokrete stvarne ribe a neki samo lagano vuku prema kraju. Ovo bi bila jedna od “tradicionalnih” šustavica koja se koristi dugi niz godina.
Kod lova na lignje posebno je važno naglasiti da za uspjeh ulova često zna ovisiti o veličini i boji skosavice. Tradicionalna japanska šustavica crvene boje se uglavnom koristi predvečer.
Plava se koristi ujutro ili dok još ima dosta sunca. Nedavno su se pojavile i još neke varijante koje prije nismo vidjeli, uglavnom su bez ili sa vrlo malo olova na sebi i polu prozirne su.
Ove skosavice su vrlo dobre za lov s kraja budući da dosta sporo tonu. Od pribora za lov na lignje uvjek je dobro imati veće i manje skosavice, jer na one manje ponekada bolje grizu.
Moj prijatelj voli veće skosavice jer su teže i kada ih “lansira” sa štapom obično dalje lete. Ja osobno koristim manje jer su mi se već nekoliko puta učinile daleko efikasnijima.
Peškafondo
je skosavica izlivena od olova i dosta je teža od onih japanskih. Na ovu šustavicu se lovi iz ruke direktno spuštajući je na dno iz barke.
Obično se od dna povuče oko 20-30 cm. Jednostavno je povučemo malo od dna i trzajem ruke svakih nekoliko sekundi simuliramo pokrete ranjene ribe.
Ovaj peškafondo neki primorci nazivaju još i Senjskom šustavicom. To je najobičnije olovo koje je omotano bijelim koncem. Ima ih i u crvenoj varijanti koja je također odlična za lov iz barke.
Pravi majstori za lignje ne čekaju da se oni pojave ispod barke, već lagano veslaju i pri tome “skosaju” – trzaju mjenjajući poziciju svakog momenta.
Ova vrsta skosavica spada u najstarije alate za lov liganja. Japanske šustavice su se pojavile nešto kasnije. Ovisno o jačini morske struje i dubini na kojoj lovimo, ima nešto težih i lakših olovnih peškafonda.
Pravi majstori za lignje znaju baciti po dvije skosavice u more i skosati na obje odjedanput. Obično bace japansku s desne strane barke a peškafondo s lijeve ili obrnuto a zatim lagano veslaju, puste vesla i skosaju, pa opet malo zaveslaju.
Ovi peškafoni su vrlo efikasni i u potpunosti su Hrvatski proizvod. Proizvodi ih gospodin Marko Urličić iz Omiša koji je dobio nekoliko priznanja. Skosavice možete izabrati na ovoj adresi:
http://www.peskafondi.com
Panule za lignje
Treća vrsta skosavica koristi se kod panulanja. Primjetit ćete mali stabilizator koji se odmah nalazi ispod glave skosavice.
Ovaj stabilizator skosavicu pod utjecajem otpora morskog strujanja usmjerava prema dolje. Ova skosavica se pusti tridesetak metara iza barke i zatim se vuče na lagani gas uz obalu.
Ova skosavica je također napravljena u čitavom spektru boja. Neke su izbalansirane da idu same prema dnu, međutim većina ipak treba neko olovo da je malo potopi. Obično se stavi malo olovno torpedo koje se spusti odmah na 5-6 metara iz barke , i na njega se stavi predvez 20-30 metara do skosavice. Ovo također ovisi i o dubini na kojoj panulate.
Sak
Kao nezaobilazan dio pribora za lov liganja ne smijemo zaboraviti napomenuti sak. Koristimo ga kada lignju dovučemo do obale.
Nikada neću zaboraviti jedan smiješan događaj kada sam prijatelja zamolio da sakom uhvati lignja kojeg sam upravo bio uspješno “zakvačio” sa malom plavom japanskom šustavicom dok smo lovili s obale.
Kako sam lagano vukao, ovaj je pokušao uhvatiti lignja sakom s prednje strane što je bilo potpuno pogrešno. Lignji plivaju unatrag! Jednom kada ga dovučete blizu obale “zasakajate” ga odotraga.
Srećom liganj koji je meni bio zagrizao odlično se zakvačio tako da ga ovaj moj “hvatač leptira” nije uspio skinuti sa skosavice. Ponekada lov na lignje zna biti vrlo zabavan, a ponekada prava noćna mora. Uloviti lignja je nezaboravno iskustvo.
Lignji ne trzaju poput ribe, već se direktno “objese” te počnu vući naprijed-nazad. Dok ne uhvatite prvog lignja nećete osjetiti pravu strast prema ovom načinu ribarenja.
U zimske dane pokušajte pronaći dio obale gdje ima jaka javna rasvjeta koja svijetli u more. Kod nas u Crikvenici je posebno uspješno mjesto za lov na lignje bilo ispod pumpe INA koje se nalazi na glavnom parkingu nasuprot autobusne stanice. Ovdje rasvjeta jakih reflektora svijetli direktno u more pa se lignji skupljaju u manjim jatima.
kako se love lignje