Žbukanje

Ukoliko ste uspjeli sazidati pregradni zid od cigle vjerojatno ćete ga htjeti i požbukati i izravnati. Da biste uradili ovaj posao prije svega će vam trebati nekoliko alata te matrijal bez kojih je žbukanje gotovo nemoguće. U ovom uputstvu naučit ćete nekoliko osnovnih stvari koje biste trebali znati prije nego se upustite u ovaj posao.

Nabacivanje cementnog šprica

Žbukanje započinjete najprije nabacivanjem “cementnog šprica” na ciglu. Ovaj posao radimo kako bismo nahrapavili zid, ukoliko nismo odradili ovaj posao vrlo lako moguće je da će vam se žbuka “sklizati” a ako se kojim slučajem i uhvati s vremenom će i otpasti. Cigla je sama po sebi vrlo “sklizak materijal”, nanošenjem grube teksture cementnog šprica omogućit će slijedećem sloju kojeg zovemo žbuka maksimalno prijanjanje za površinu.

Rad sa cementnim špricom

Nabacivanje cementnog šprica nije toliko jednostavno, inače je ova smjesa vrlo rijetka i “vodenasta” te je potrebno dosta prakse oko čitavogo ovog posla. Početnici će obično biti puni mrvica i završit će mokri.

Nakon nabacivanja cementnog šprica potrebno je takav zid ostaviti da se osuši kako bi se mrvice pijeska zaljepile za ciglu. Prvi sloj, cementni špric napravit ćete mješanjem cementong šprica sa vodom u odgovarajućem omjeru. Neki ljudi ga prave sami, no danas sve dolazi već upakirano i spremno za korištenje. Ukoliko trebate cementni špric pronaći ćete ga upakiranog u vreću u prvoj obližnjoj trgovini građevinskog materijala.

Prije nego što krenete nabacivati špric ili žbuku, pobrinite se da vaš zid nema nikakvih izbočina poput ostataka morta za zidanje između fuga od cigle ili slično. Ovakve izbočine bi vam kasnije mogle zadati probleme pri nanošenju žbuke gleterom jer će vam gleter zapinjati na tim mjestima.

Sve izbočine “otucite” čekićem ili odštemajte kako bi vam nanašanje žbuke proteklo bez problema. Špric možemo nabacivati na zid na razne načine, neki to čine direktno sa žlicom (fanglom) a neki drže kantu u lijevoj ruci dok desnom rukom iz nje sa najobičnijom špahtlom “špricaju” u smjeru zida.

Možda je ovaj drugi način nešto ispravniji, jer zidarska žlica (fangla) sama po sebi može primiti puno tekućine te će te s njom poprskati previše.
Prije svakog špricanja malo promješajte kako mrvice nebi ostale na dnu kante, jer mrvice zidu od cigle daju hrapavost na koju će se žbuka lako uloviti.

Sada kada ste pravilno nabacili špric na zidove možete nastaviti sa žbukanjem. Žbukanje samo po sebi nije toliko teško, pretpostavljamo da ćete ovaj posao uraditi za sebe tako da ćete brzo ući u štos!

Postoji više vrsta žbukanja a to su ručno i strojno. Budući da danas živimo u brzom vremenu, danas stanovi niču poput gljiva i često je upitna sama kvaliteta izgradnje. Često se koristi strojno žbukanje, no neki stručnjaci čak smatraju da je tradicionalno ručno žbukanje daleko bolje i kvalitetnije.

Razlog tome je što se zbog užurbanih radova žbuka nanosi strojno u pre debelim slojevima i ona se ne stigne niti skrutnuti niti zaljepiti kako treba. Neki čak niti ne stavljaju prvi sloj žbuke odnosno špric, jer smatraju da strojne žbuke imaju već u sebi dovoljno kemijskih komponenti koje joj omogućavaju prijanjanje na površinu.

Ovakav način nije dobar kada gledamo dugoročno. Često se javljaju pukotine na žbuki a ponegdje i sol koja izbija na površinu. Često zna biti problem zbog visokog udjela samog cementa kao i temperature na kojoj su se radovi izvodili.

Jedan od čestih problema zna biti i kada se zidarski spojevi između cigli još nisu sasvim osušili, te na ovim mjestima zna izbiti vlaga. Špric valja također obavezno nabacivati na plafone kako kasnije nebiste imali neugodnih situacija poput padanja žbuke odozgo.

Kako se nanosi žbuka

Žbuku nanosimo na zid uz pomoć gletera za žbuku. To je obično gleter od plastike kojeg možete kupiti u svakom dućanu sa opremom za građevinare. Žbuka se također kupuje u “gotovom izdanju”, te je treba samo pomješati u odgovarajućem omjeru sa vodom.

Vrlo je važno izabrati odgovarajuću vrstu žbuke, obavezno se posavjetujte sa prodavačem! Mnogi su znali kupiti krivu žbuku i sa njome požbukati zid. Tako su neki koristili žbuku sa krupnim zrnom koja je bila namjenjena za vanjske radove (jer je možda bila jeftinija od fine žbuke sa sitnim zrnom za unutrašnje radove) te su sami sebi napravili dodatne probleme jer nisu mogli takav zid kasnije pogletovati zbog krupnih mrvica šljunka.

Žbuku možemo nanesti sa zidarskom žlicom ili fanglom na gleter te je zatim nanosimo odozdo prema gore.

Žbuku nanosimo red po red dok se zid u potpunosti ne prekrije, te ga zatim zaglađujemo plastičnim gleterom kružnim pokretima kao da ga brusimo, gjde otpada višek materijala dok se površina koja je požbukana skroz ne poravna.

Kada se žbuka malo “osuši” možete krenuti sa ravnanjem kako smo već spomenuli, plastičnim gleterom za žbuku kružnim pokretima skidate višak žbuke dok se žbuka ne poravna.

Nakon što u grubo poravnamo površinu žbuke trebat će nam i završni alat za “zagladiti žbuku”, a to je specijalan gleter koji na dnu ima spužvicu. Kada se žbuka malo posušila, namočimo ovaj gleter u vodu te ponovo zagladimo žbuku dok nam se sve ne poravna kako treba. Ovo se obično radi na finijoj žbuki kao završna faza radova. To je zadnji i najfiniji alat za finiširanje žbuke.