Treba li piti puno vode?

Trebamo li stvarno piti toliko mnogo tekućine? Primjećujete li koliko nas bombardiraju koje kakvi časopisi sa ovom tematikom? Prije nego slijepo počnete vjerovati u sve i svašta preporučujemo vam da pročitate nekoliko važnijih stvari o svemu ovome, te da na kraju donesete i vaš vlastiti zaključak na temelju više činjenica!
Zasigurno ste barem jednom naletjeli na naslove poput ovih:

Voda pokraj svakoga, budi IN i imaj svoju bočicu

Masa ljudi vjeruje u koje-kakve članke koji niču poput gljiva poslije kiše u raznim časopisima tipa “Ljepota i zdravlje” osobito ako su ovi članci objavljeni od strane raznih profesora i doktora.

U jednoj takvoj studiji “stručnjaci” preporučuju piti puno vode. Ako je jedan takav studij objavljen na televiziji, ubrzo ćete vidjeti da svaki drugi prolaznik u gradu ima bočicu vode sa sobom.

Nije li se itko ikada zapitao kako jedan doktor ili profesor zna kada nam je potrebna tekućina i kada ćemo dehidrirati?

Doktor profesor zna kako i kada se pije voda

Kako profesor doktor zna bolje od nas samih kada smo žedni i kada nam organizam traži tekućinu?

Prema njihovim suludim teorijama na koje su naišli gledajući “kroz mikroskope” stanice ljudskog tijela i slično, naše stanice ne znaju kada im je potrebna tekućina, i pri tom procesu one na neki način “kasne”.

Zato je prema studijama raznih profesora potrebno unaprijed popiti tekućine. Možda bismo trebali pisati i nekakav raspored koliko i kada piti vodu. – suludo zar ne?

Tko je stvorio čovjeka vjerojatno i razumije ovaj mehanizam

Tko je stvorio čovjeka? Bog? Neka viša sila? To nikada nećemo saznati,no tko god da je bio je ovaj posao napravio gotovo savršeno, jer još nitko nikada nije dehidrirao bez razloga.

Taj netko ili nešto vjerojatno vrlo dobro zna srž ovog mehanizma. Čini se da je sasvim normalna stvar da stanice odumiru i da se stvaraju nove. Stoga bismo trebali više čitati “između redaka” i sami provjeravati istinitost i ispravnost mnogih studija.

Evo da stvar bude još interesantnija! Mnogi ne razmišljaju da nismo svi isti i nemamo svi jednako kilograma. Ovih dvije litre bi možda bilo pre više za neko dijete od primjerice 35 kilograma.

Neki ljudi odlično podnašaju visoke temperature a neki ne. Ljudi su različiti. Nekima rade bubrezi bolje od drugih. Svaki organizam je jedinstven baš kao što je jedinstven otisak prstiju. Organizam zna točno kada mu je potrebna voda.

Interesantno je kako se ta ista voda zadnjih godina toliko strašno popularizira. Nevjerojatna stvar je dok slušamo razgovore ljudi sa strane:

Jesi li probala ovu novu bočicu vode?
– joj ta mi je baš najbolja!
Ja koristim onu zelenu ova mi nije baš neka …
– Mi kupujemo samo onu plavu flaširanu!
Joj kak mi je dobra ona lila sa cvjetićima!

Kao definiciju vode smo do prije nekoliko godina imali: voda je tekućina bez okusa i mirisa … Međutim čini se da je najobičnija voda postala predmet mnogih “vodenih sommeliera”. Tu se ocjenjuju okus, miris … prosto da čovjek ne povjeruje!

Što još možemo očekivati? Hoćemo li jednoga dana imati i zračne sommeliere? Hoćemo li slušati razgovore poput ovih:

Joj kak mi je super onaj zrak “Planinska moć” tak mi nekak ful šmeka!
– ja ne koristim taj bolji mi je “Havajski raj”
Ma cure nemate pojima, “Proljetni lahor” se daleko više isplati, to je samo 10 eura!
– imaš pravo “Proljetni lahor” je i meni super a dobar mi je i “Zimski san!” onaj
sa okusom zaleđenih kristalića!