Dosadna nedjelja

Arghhh … kakav trul i dosadan dan. Tv mi je na donjem katu, tamo imam spojene MaxTv kanale od kojih su neki brutalno interesantni i to osobito history channel na kojem možeš gledat po cijele dane kako se rulja klala kroz povijest. Ova ekipa koja radi taj kanal obožava dobar krkljanac. Emisije su totalno mrak, proučavali su metode “krkljanaca” kroz povijest od Hanibala do Cezara pa do Hitlera i Staljina. Ova maštovita ekipa iz povijesti je imala najsofisticiranije metode mučenja, klanja, paleži i svih oblika nasilja. Sa moje točke gledišta je ovo donekle bilo i razumljivo. U tadašnja vremena nije bilo kompjutera i video igrica.

MaxTv pod okupacijom

Kako bih si nekako “uništio” dosadno nedeljno poslijepodne a MaxTv je bio okupiran od strane “mojih doma”(oni obično vrte neke tamburice ili gledaju “okrugle stolove” sa raznim “pantalonima” koji gostuju u takvim političkim emisijama, to su oni “štreberi” koji su izašli sa raznih fakulteta a kad im kod kuće pregori žarulja zovu električara) – moji pričaju sa njima preko ekrana (jer moji doma znaju bolje, osobito moj stari nakon par deci Istarskog vina) sa mojima se ne mogu čak ni pratit takve naizgled bezazlene emisije.

Stari se “zabifla” sa ovom “pantalon” ekipom i ne možeš pravo ni čut jesu li ukrali milijon ili deset milijona kuna. Ponekada se u emisijama pojave “udareni mokrom krpom po glavi” pantaloni tipa Hebrang, koji govore – “ne, nisam ja to rekao! ja sam rekao da ste vi rekli da sam ja rekao da oni kažu ali zapravo nisu nego sad ćete meni reći da ja kažem što uopće nije istina nego ste to vi zapravo rekli” što u potpunosti zablokira i mene i staru(a pratili smo sve od riječi do riječi), dok mu moj stari pokušava zbunjeno objasnit da je potpuno u krivu a zapravo ga ni on nije uspio razumit nego je “vino još malo proradilo”. – bježim kod Slafka u birtz!!!!

Slafkachonzie i “kritičari novinskih naslova”

Nema mi druge nego da pokušam nekako “ubit vrime” do “kompadreta” kojeg odmilja zovem Slawa, ponekad i Slafkachonzie, a ima birtz u “našem selu”. Kvragu! Dođem dolje do “baze” a ovaj zijeva … – pa da! Dan prije smo “bećarili” popilo se.

U “bazi” vlada neka polu nostalgična idila i čeka se autobus pun žednih Slovenki no možda u nekom drugom filmu, tu je stara ekipa koja je “pohabala” sve teme, pa se iz nedostataka novih vade novinski naslovi i onda ih se komentira. Zaključio sam da je stvarno previše naslova tipa: zapljenjeno je, utajeno je, sumnjiči se, nestalo je, priveden, prevarili, krali… jednostavno trebao bi izlaziti jedan “mjesečnik” debeli časopis pun sočnih muljaža sa slikama raznih lupeža i lupežica.

Na zadnjoj strani top lista, Sanader na prvome mjestu i iza njega ostali. U sredini ovog magazina poster od Ive Sanadera i kalendar. U jubilarnom broju sličice za album, sakupi sve sličice dobiješ majicu potpisanu od Kutle. Kako nazvat takav magazin? – hm … možda “Drpež” magazin za krađe i lopovluke u Hrvatskoj. Želiš biti popularan? Želiš biti “in”? Kupi “Drpež” magazin, i saznaj najsočnije muljaže iz Hrvatskog političkog života …

Kod Slawetta se u zadnje vrime jako popravio okus kave. Kava miriše na kilometar, a ja je baš nebih smio pit jer me “zmanta”. Primamljen mirisima svejedno se odlučujem popit jednu veliku “s mlikon” premda će me tlak sastavit u glavu …ma, ionako nije važno jer glava je pod pritiskom još od sinoć tako da će se sve to stabilizirat nekako. Sad će se pojavit i “Nenek” na biciklu … ili neće, on je u Njemačkoj ali svi imamo u bazi filing da će odnekud “banut” jer on se samo odjednom pojavi kada se svi najmanje nadaju.

– Nema mi druge, pičin doma! Prekopat ću ladicu, možda pronađem koju igricu za pc za “kvalitetno ubit vrime” – ajoooj! Nedavno sam prodao desktop računalo koje je “moglo vrtit” igrice, sad imam laptop koji ima slabu grafičku!!!! Ma nema veze … sigurno se može još naći neka koja paše …

Dobri stari kvejk 3

Oh Yeaaaah!!! Kako dobro! Stavit ću Quake III! Mrakača-darkača! Kvragu, ovu igricu sam prešao prije nekoliko godina 5-6 puta za redom. Nema veze, bitno je da si malo prste priviknem na ovaj laptop. U početku dobijam projektili i sadržaj iz sačmarice posred face te bivam rasut po podu.

Prsti još nisu na tipkama na koje sam prije navikao. Ovo je nježna laptop tipkovnica a na desktop računalu sam imao onu bijelu starinsku tastaturu, s guštom sam pikao tipke koje su se veselo odbijale nazad van, nikako je uništit a tako je zabavno jer sve pucketa i škripulja kao da će se raspast međutim ovaj proizvod bez problema trpi sve moje udarce prstima. Ovaj proizvod je napravljen “za rat”, ne možeš je uništit tipkajuć, zapravo još uvjek tipkam na nju jer ovaj tekst pišem u firmi u kojoj radim i tu je ta tipkovnica i završila.

Ubrzo se vraćaju refleksi, ekipa pomalo “patosira” reciklirana raznim simpatičnim oružjima poput bazuke, sačmarice i nekog svjetlosnog bacača plavih zraka(ove šikljaju rafalno). Vraćaju se i stari gušti. Obično se ekipa stacionira u neki uski prolaz i onda nabasaš na njih i pretvoriš ih u faširano meso. Krv pršti po ekranu uz vesele vriske.

Opla, zaboravih spomenut i jedno vrlo važno oružje koje se pojavljuje u ovoj igri a to je “mala flekserica” sa kojom možeš prepilit protivnika ako si dovoljno brz. Juhuhuhuu ! Bzzzzz CAK! I ode protivnik u lokvi krvi leži na podu, a striček koji prati glasom čitavu atmosferu u igri veli “hjumilijejšn” što bi u prijevodu značilo sramota(sramota za “patosiranog” kako je nabasao na moju pilicu).

Protivnici nalikuju na goste u narodnjačkim klubovima subotom uveče

Ubrzo stižu sve sofisticiraniji protivnici, ovdje nema birokracije sve se odmah riješava po kratkom postupku. Striček koji je glas komentatora obično uvik pohvali dobro izvedeni krkljanac. Kada satareš njih dvoje troje na hrpici on viče : – “ekslent”, “prfekt”, “impresiv” što ti još više daje motivaciju za novi podvizi. I tako nakon nekog vremena isključim konPIJUter od umora, pogledam sat … to je to! Vrime je ubijeno. Protivnici su još uvik u konPIJUteru, reinkanirat će se ponovnim uključenjem i ponovo ću ih pretvorit u hrpu faširanaca. Nikad kraja zabavi. Jesam li još pričao kako su cool djelovi igre gdje samo letiš sa jedne strane mape na drugu? Poseban filing je kad nekoga “u letu” pretvoriš u faširance i onda ostaci popadaju dolje. Prašiš po njima ko po glinenim golubovima.

Video igricama protiv ratova

Razmišljao sam malo o svemu što sam napisao ovdje, javlja se sasvim jedna pozitivna misao koja bi mogla spasiti čovječanstvo. Na planetu je gomila blesavih ljudi, oni Amerikanci su možda najveće “bene” od svih bena. Oni ulažu na milijone dolara u razvoj vojne industrije. Nikad dosta metaka bombi pušaka tenkova i aviona.

Mislim da bi trebalo ukinut tu naviku i napravit jednu poštenu simulaciju ratovanja u obliku igre. Zamislite ovo – Amerima je trebala nafta pa su digli toranj u zrak i optužili Bin Ladena da je sve to on sam izrežirao u svojoj pećini u Afganistanu. Skupilo se društvance, sjeli “u kružok” na ćilime u pećini i odlučili “dignut u zrak” Twin Towers. Hm … da! Do pećine su došli na magarcima.

Eto koliko su Ameri potrošili ljudstva, eksploziva, aviona samo da naprave “razlog za krkljanac” kako bi ispumpali naftu. Ovo je moglo puno bezbolnije. Trebalo je u jednu sobu umrežit stotinjak kompjutera i organizirat maratonski meč od nekoliko mjeseci u igri quake III.( ili platit programere što bi koštalo daleko manje nego rušit tornjeve, skrivati istinu, mobilizirat vojsku … da naprave još opakiju igru od ove).

Lijepo se pozove vojni vrh u Afganistanu i dogovore se sa Amerima – “čujte, nama treba nafta dajte da odigramo stotinjak mečeva u quake III pa ako pobjedimo dat ćete nam naftu!” i stvar riješena. Sastanu se ljudi, najbolji igrači iz jedne i druge zemlje i krene krkljanac. Uz ovo bi se moglo i ispeć kokice i kolače pa ljudima podjelit da ne padnu u nesvjest ili da ne bi nekome pozlilo od previše igre.

Kada se zbroje bodovi ok, ekipa iz Afganistana je obranila naftne bušotine, sorry guys morate nazad doma u Ameriku, better luck next time! Zamislite koliko bi ljudskih života bilo spašeno! Čitam po internetu naslove “video igrice potiču nasilje” – možeš mislit!